GALERIJA INA COMMERCE

 1995.

                         I  SAMOSTALNA IZLOZBA

  Autonomno slikarsko polje,slobodna gradnja koloristickim partijama s jedne strane, i asocijativnost spram pejsaznog s druge, karakteristike su slika Sinise Culara, koji neprekidno drzi otvorenjim pitanje pripadnosti ili figurativnom ili apstraktnom. U igri u kojoj ravnopravno sudjeluju oba koncepta, nastaje temperatura sto odrazava kreativni naboj, kojim Cular izbjegava bilo kakvu shemu, tezeci za slikom koja ce biti prepoznatljiva po svojim kromatskim vrijednostima, a predlozak pejsaznog, odnosno pretvorba konkretnog doveden je na prag slutnje odredenog ambijenta.

Cularova slika sretan je spoj (dakako ne sproveden po nacelu od svakoga ponesto) spontaniteta i prave erupcije neposrednosti iskaza, i osjecaja za ritam energije koja se ocitava u napetosti i gesti, ali je i prepoznatljive potke,izvjesne kompozicijske strogosti, kojom se drzi na okupu to slikarsko bujanje. Dinamicna ravnoteza znacajka je svih radova,strujanja silnica koje pokrecu, povezuju i definiraju prikaz. Vibratnost citave scene potencirana je i bogatstvom namaza, pastoznoscu sto materijalnoscu daje tvarnu razlicitost povrsini, na kojoj potez, s nizom obrata u usmjerenju stvara sliku neprekidnog strujanja. To daje svakom segmentu nuzni vitalitet, neovisno radi li se o kompozicijskim akcentima slikarske scene, ili oblacima kojima Cular potice stalni dijalog u jedinstvenosti plohe koja se doimlje da joj je svaka i najmanja partikula potrebna da zvuci punom napetoscu. U toj cinjenici vjerojatno je i najveca vrijednost Cularovog slikarstva, ostvarenoj koheziji djela, koja jednostavno ne moze biti naucena, i za koju je potrebit talent, i senzibilitet, i nicim ogranicen umjetnicki zanos.

Cular se ne stedi, slika postaje psihogram, uvjerljivo donosi raspolozenje autora, kojem je boja glavno izrazajno sredstvo. Izgradio je svoju paletu zeleci da svaka njena vrijednost bude izrazena punim intezitetom.

U trazenju svih koloristickih sklopova Cular bojom ostvaruje prostornost, kretanjem u dubinu, isijavanjem, pravim bljeskom, ili je smiruje na povrsini. Bojom je dat  ugodaj, ostvarena pocetna veza s pejsaznim. Nema u slikama citata ni raslinja, ni voda ni tla vec priroda progovara u svojoj elementarnosti i beskraju sto se u djelu dodiruje sa snagom izraza, silovitoscu i misljenjem bojom. Od sklada opazenog do sklada dozivljenog. Cular stvara svoj red, koji ukljucuje iskustvo i nemir. Rezultat je dojmljiv ostvaren razlosnoscu slikarske organizacije i koloristicke slojevitosti.

                                                                                           Stanko Spoljaric