S I N I S A C U L A R

Home Page BIOGRAFIA Slideshow LINKS

DOBRODOSLI NA MOJE STRANICE

WELCOME TO MY PAGES


.

Pojava apstrakcije bila je jedna od znacajnih promjena koje je donijelo moderno doba, u svijetu umjetnosti duboka prekretnica koja je revolucionirala shvcanje bîti, a time i uloge umjetnosti u drustvu. Izmedu 1910. i 1920. traje period njezina formiranja i rasta, da bi u dvadesetim dozivjela procvat i ucvrstila svoju poziciju, narocito prakticnom primjenom apstraktnih formi u arhitekturi, dizajnu i grafici, za sto su se zalagali konstruktivisti, Bauhaus i De Stijl. Nakon toga slijedi ekspanzija na medunarodnoj sceni te potom trijumf apstraktnog ekspresionizma sredinom stoljeca. Sezdesetih slijedilo je postupno akademiziranje, a avangardnu poziciju preuzima konceptualna umjetnost. U Hrvatskoj se apstraktna umjetnost ucvrscuje gotovo pola stoljeca kasnije, tek u 50-tim. Danas, u vremenu suvremenih tehnologija i sve vece primjene novih medija u umjetnosti, nakon sezdeset godina postojanja apstrakcije u Hrvatskoj, a nakon cijelog stoljeca u svijetu, koja je i kakva pozicija apstraktnog slikarstva? Slikarstvo Sinise Culara cini mi se jednim od primjera u kojem se reflektira dio odgovora. Umjetniku koji je svoje slikarsko traganje zapoceo na zalazu trijumfa nove slike, u razdoblju legitimnog pluralizma stilova, u desetljecu rata, nadanja, stradanja i razocarenja uslijed opceg kolapsa moralnih i estetskih vrijednosti, tesko je bilo vjerovati u uzore. Jedina pozicija koja je imala opravdanje, bila je graditi iskustvo slike slijedeci vlastita lutanja i traganja. U pocetku blizi stilizirajucim interpretacijama pod utjecajem pionira nase moderne Milana Konjovica i Ignjata Joba, koje se, ponekad vise, a katkad manje priblizavaju apstrakciji, slikarstvo ovog umjetnika tijekom petnaest godina kontinuirano i postupno nastavljalo je redukciju forme u korist cistog slikarstva. Ovim je ciklusom, nastalim nakon proslogodisnjeg predstavljanja u Galeriji Ulrich, u potpunosti apsorbirao iskustvo antiforme i enformela. Njegova platna slicno Kulmerovim, disu suptilnim slojevima boje koju, uz prisutnost geste, ponekad lazurno nanosi - omogucavajuci tako prostoru slike da se uslojava u svojoj vremenitosti - ili ga pak zgusnjava u koloristicke, enformelu bliske sedimente od impasta, tkanina ili pijeska, sugerirajuci tvarnost i teznju ka «objektivizaciji». Tehnikom slojevitog nanosenja boje, drippingom i kolaziranjem, umjetnik unosi temporalnost i procesualnost, kvalitete koje, iako nehotice, provociraju aperceptivnu aktivnost. Lirski meditativan, Cular ne radi predloske i skice, vec intuitivno slijedi vibraciju vlastitog trenutka i materijalizira ga u slici. Mozda upravo dvije cinjenice koje bih istaknula u Cularovom slikarstvu daju odgovor na pitanje iz uvodnog konteksta. Prva je da su navedene karakteristike Cularovog slikarstva itekako znane iz povijesti apstraktnog slikarstva, i druga, da je njegovo slikarstvo zivo jer nije okostalo u maniri i oslobodilo se posrednog iskustva svojih prethodnika. Ono vise ne iskazuje kompozicijske ili koloristicke dosjetke, vec uistinu slijedi «princip unutrasnje nuznosti» (Kandinski). Njegova gesta prirodno nalazi partnera u boji kojom uspijeva iskazati  citav spektar osjecanja, individualnih, vlastitih iskustava koja ne izrastaju u nekom zatvorenom, hermeticnom svijetu osobnosti, vec, emaniraju energiju nastalu u susretu sebe i svijeta. Iako vec odavna ne nosi predznak avangarde, apstraktna umjetnost zivi i danas, po vremesnosti daleko premasujuci bilo koji drugi pravac umjetnosti 20. stoljeca. Razlog tome je sto ima univerzalnu, vanvremensku crtu jednaku iskustvu zivota koje je iz generacije u generaciju novo, premda uvijek isto. Cisto slikarstvo najblize je elementarnoj, neposrednoj percepciji prije nego je um iskustvo zatocio u pojam ili oblik. Snaga slike, medutim, nije uvijek ista, ona je razlicita onoliko koliko je razlicita snaga iskustva. Za nekoga ce boja ostati u sferi koncepta, za drugog ce ona biti vizualna igra, za treceg egzistencijalno iskustvo, a tek rijetko i iznimno, svjetlo kojemu se otvaramo kao duhovnom iskustvu.                                                                                                      Anita Zlomislic 
37452